www.radiestezija.com.hr

Home

Radiestezija
O obliku i materijalu viska
Utvrđivanje štetnih zračenja
Radiestezija bez pribora

Knjige
Knjige o radiesteziji

Kombucha
Recept
Tretman nagluhosti
Tretman kože

 

Radiestezijsko utvrđivanje štetnih zračenja (neki aspekti)

Branimir Galeković, dipl. ing.

Radiestezija se odavno koristi kao sredstvo za utvrđivanje zračenja štetnih po ljudski organizam.

Veoma često, radiestezisti koristeći radiestezijski pribor najčešće u obliku viska ili rašlji, utvrđuju postojanje štetnih zračenja na mjestu stanovanja ili rada. Obično se otkrivaju geopatogena područja kao što su to podzemni tokovi, pukotine i rasjedi, razna tehnička zračenja, te čvorovi raznih mreža poput Hartmannovih, Curryjevih, Schneiderovih itd. Štetnost tih zračenja ovisi o vremenu provedenom pod njihovim utjecajem. Jasno je da je mjesto spavanja najugroženije jer tu provodimo trećinu života. Drugo po opasnosti je radno mjesto, naročito ako je ono nepokretno (dugotrajno sjedenje ili stajanje na istom mjestu). Nezgodni su i dnevni boravci ako osobe imaju naviku da u njima dugotrajno borave, npr.  gledajući televiziju. Kuhinje također mogu biti mjesta dugotrajnog boravka domaćica manje više na istom mjestu (ispred štednjaka, radnog stola i slično). U svakom slučaju treba imati na umu da je nepovoljno djelovanje štetnog zračenja kumulativno. Zato nije dovoljno samo utvrditi gdje su područja štetnog zračenja, već i koliko stvarno osobe provode vremena na tom mjestu. Drugi važni činilac koji se vrlo često previđa je činjenica da smo mi različite osobe različitih senzibilnosti. Neko zračenje može biti štetno za jednu osobu, dok za neku drugu to ne mora biti. Također niti stupanj štetnosti nije isti za sve osobe. Sve je pitanje kako će nečiji organizam reagirati na "štetno" zračenje. Izraz štetno je u navodnicima jer je štetnost u ovom slučaju nedovoljno definirani pojam, te je njegova upotreba uvjetna. Ako nečiji organizam ne detektira određeno zračenje kao štetno i ne reagira na njega, onda ono nije štetno za tu osobu. Prema tome, krajnje je neetično utvrditi sva štetna zračenja u nekom prostoru (npr. stanu), makar to radili i u najboljoj namjeri, i onda ukućanima napraviti moguće bespotrebnu paniku. (To se posebno dešava kod traženja štetnih zračenja pomoću instrumenata.) Prema vlastitom iskustvu, kao i iskustvu nekih drugih radiestezista, u prosjeku čak oko 60-70% od svih zračenja u stanu obično nije štetno po ukućane. Iz potpuno razumljivih etičkih razloga ukućane treba smatrati cjelinom i tražiti štetna zračenja u stanu samo za ukućane kao cjelinu. U iznimnom slučaju može se napraviti i razdvajanje cjeline na pojedince ako je takva stambena situacija da bi to omogućilo rješenja problema. Ali općenito, nije prikladno raditi razlikovanja među ukućanima. Također, iz čisto psiholoških razloga nije uputno tražiti sva štetna zračenja u stanu i onda objašnjavati koja od njih nisu štetna po ukućane. Naime nakon nekog vremena kod ukućana proradi crv sumnje i netko od njih počne razmišljati: "A što onda ako je to ipak štetno za mene". Nakon određenog vremena organizam prihvati to kao činjenicu i počne se ponašati kao da je to stvarno štetno zračenje po osobu, sa svim posljedicama koje iz toga mogu proizaći.

Ako je u stanu postavljena zaštita od štetnih zračenja koja djeluje na principu transformacije štetne energije u benignu, tada je moguće da radiestezista koji nakon toga traži podzemne tokove ili čvorove, iste i nađe, jer oni nisu nikuda nestali, samo su promijenili štetnost. Prema tome, radiestezist treba biti izuzetno pažljiv kako u svom mentalnom radu formulira pitanja da ne bi napravio više štete nego koristi.

 

bgalekovic@xnet.hr