www.radiestezija.com.hr

Home

Radiestezija
O obliku i materijalu viska
Utvrđivanje štetnih zračenja
Radiestezija bez pribora

Knjige

Kombucha
Recept
Tretman nagluhosti
Tretman kože

 

O obliku i materijalu viska

Branimir Galeković, dipl. ing.

Želim nešto reći o jednoj od zabluda u radiesteziji, koju uočavaju i neki drugi radiestezisti, a koja se odnosi na oblik i materijal viska.

Ponajprije, ovdje je riječ isključivo o radiesteziji kao metodi otkrivanja, nalaženja, detekcije i dijagnostike, a ne o ostalim primjenama radiestezije.

Prema dostupnim podacima o korištenju radiestezije kroz vjekove, a naročito korištenju viska, oblik i materijal viska bili su isticani kao veoma važan faktor djelovanja. Poznati su razni oblici viska u drevnom Egiptu koji su navodno bili ključni za primjenu radiestezije u raznim primjenama. Tako se smatra da su posebni oblici pogodni, među ostalim, za navedene primjene:

Karnak – pronalaženje vode, naslaga minerala i metala, provjera hrane, doziranja i korisnosti lijekova, rad s kartama, dijagnostika, liječenje, otkrivanje zračenja i geopatogenih zona

Izis – dijagnostika, liječenje

Oziris – traženje, liječenje tumora

Kad govorimo o važnosti oblika viska, ne misli se na značaj njegovog simetričnog oblika iz čisto fizikalnog razloga radi njegovog jednolikog gibanja kroz zrak, niti na njegovu veličinu i težinu. Predmet ovog razmatranja nije primjena viska u liječenju, jer se tu suštinski radi o mentalnim tehnikama iscjeljenja u kojima se visak navodi samo kao pomoćno sredstvo zbog svojih određenih svojstava zračenja (u tom bi slučaju visak trebao djelovati svojim zračenjem i da ga se samo drži na bolesnim mjestima, kao što to navodno pojedini iscjelitelji primjenjuju? pitanje je radi li se tu o mentalnim sposobnostima iscjelitelja ili o iscjeliteljskim svojstvima viska ili o kombinaciji?).

Ozbiljnija istraživanja počela su u 18. stoljeću i tada se prvi put pojavila teza da su rašlje samo pomoćno sredstvo, a da se pri rašljarenju ono najvažnije događa u čovječjem organizmu. Prva znanstvena ispitivanja izvršio je geolog i paleontolog Johannes Walther (1860–1937).  Sva dalja istraživanja su pokazala da za radiesteziju nije važan pribor (visak, rašlje) već radiestezist. Radiestezist je instrument, a visak je samo kazaljka instrumenta.

Međutim i nakon tih saznanja, pojedini autori i dalje ističu važnost oblika i materijala viska, kako zbog često nekritičkog automatskog prenošenja prethodnih informacija iz literature, tako i zbog komercijalnih razloga.

Suštinski, svaki radiestezist se u svom radu svjesno ili nesvjesno programira. Ukoliko u tijeku svog učenja radiestezist pročita ili čuje na tečaju da određeni visak ima naročita svojstva kod određene primjene, on to najčešće prihvaća, usvaja i na to se programira. Sam oblik viska stvarno nema nikakav značaj u radu s viskom, ali podsvjesno usvojeni program ima i te kakav značaj, te se aktivira prilikom uzimanja određenog oblika viska i zapravo radiestezisti omogućava jaču podsvjesnu koncentraciju na određeni problem koji istražuje. Mentalno djelovanje može biti vrlo snažno.

Mora se reći da je svaki visak jednako dobar u rukama sposobnog radiesteziste. Moramo biti realni i prihvatiti da je sposobnost radiestezije široko rasprostranjena kao i sve druge sposobnosti koje posjedujemo, ali kvaliteta te sposobnosti nije ista. Kao što je to slučaj i sa svim drugim sposobnostima, netko će biti više a netko manje uspješan. Također neće svi biti jednako uspješni u svim područjima radiestezije.

Visak bilo kojeg oblika i materijala jednako je dobar i ne postoji nikakav razlog da ne bude iz bilo kojeg materijala: metal, kristal, staklo, drvo, plastika itd. ili bilo koja kombinacija istih. Isto vrijedi i za materijal uzice, gdje samo treba uzeti u obzir njegovu praktičnost. Ono što je izuzetno važno, to je edukacija, programiranje i naša sposobnost koncentracije. Jasno je da usvajanje programa po kojem je neki određeni oblik viska pogodan za određenu primjenu olakšava postizanje potrebne koncentracije, ali stvara i ovisnost o programu. Ista je stvar i sa šupljim viskovima, gdje stavljanje određenog materijala istraživanja u visak omogućava bolju koncentraciju na traženi predmet, ali to nije stvar oblika viska nego sposobnosti radiesteziste da se mentalno usredotoči na problem koji istražuje. U krajnjoj liniji, sve je stvar početne edukacije. To ne znači da odabrani visak ne smije biti iz određenog materijala i određenog oblika, ali to se samo odnosi na našu želju da odabiremo stvari koje nam se sviđaju i koje su nam ugodnije.

Svatko tko se smatra sposobnim radiestezistom, a to među ostalim znači i da je u stanju otkloniti utjecaj sugestije i autosugestije, može sam izvršiti ispitivanje s raznim materijalima i oblicima i utvrditi točnost ili netočnost ove tvrdnje. Imam slutnju da većina onih koji imaju suprotno mišljenje, nikad nije stvarno pokušala obaviti ova ispitivanja. Ako je točno da je radiestezist instrument, onda stvarno nije važno od čega je kazaljka.

To se ne odnosi samo na visak već i na ostala radiestezijska pomagala kao rašlje, L-antene i štap (u suvremenoj varijanti biotenzor). Kao ilustraciju navodim da su prema podacima Američkog radiestezijskog udruženja (The American Society of Dowsers), kod njihovih radiestezista izuzetno popularne plastične L-antene. Slične podatke se može naći i kod Britanskog radiestezijskog udruženja (The British Society of Dowsers).


  

bgalekovic@xnet.hr